- 20/09/201902/10/2020
- by admin
Ivana (18) čeka transplantacija pluća u Beču, večeras se skupljaju prilozi na Pazdigradu
“Danas će kafić ‘Gool’ svoja vrata u 20 dati otvoriti svim ljudima dobrog srca koje pozivamo da se odazovu humanitarnoj akciji ‘Za našeg Ivana'”
“Kad je zdrav, čovjek ima tisuću želja, a kad je bolestan samo jednu – da ozdravi”, narodna je poslovica. Upravo samo tu jednu želju imaju 18-godišnji Ivan Višić i njegova obitelj – da Ivan ozdravi.
Povijest Ivanovih bolesti počinje još od malih nogu kada je s četiri godine počeo imati učestale napadaje bronhitisa, da bi mu 2005. godine bila utvrđena cistična fibroza. Devet godina kasnije, prebolio je vodene kozice, a zbog upale pluća je više puta hospitaliziran. U ožujku i svibnju 2018. hospitaliziran je zbog obostrane pneumonije s egzacerbacijom kroničnog bronhitisa, u kolovozu zbog bolova u trbuhu uz pozitivan test na okultno krvarenje u stolici… Od studenog te iste godine započeo se liječiti na Jordanovcu kako bi produljio vijek svojim plućima koja sada rade na 20%, a zbog kojih u prosjeku svake dvije minute ima jaki kašalj, na koji je, kako kaže, navikao. I dok čeka na transplataciju pluća u Beču, liječi se u Zagrebu, a to sve iziskuje velike troškove koji su ovu obitelj doveli do situacije u kojoj se sada nalaze.
Obitelj Višić koja broji sedam članova (tata Ivica, mama Helena, 18-godišnji Ivan, 14-godišnja Klaudija, Laura koja ima 12 godina te najmlađi Luka, dvogodišnjak koji boluje od Downova sindroma) živi u bungalovu nekadašnjeg hotela na Duilovu. Do prije dva tjedna živjeli su u derutnom i vlažnom prostoru, u dva bungalova s krovom od azbestnih ploča u kojima, vjerujte nam, nitko ne bi trebao živjeti.
Zahvaljujući dosadašnjim donacijama i Ivičinim kolegama, pripadnicima Bojne OSMiO hrvatske ratne mornarice, njihov skromni dom od 40-ak kvadrata adaptiran je za pristojan život. Kako Višići kažu ‘ovo je sada hotel A kategorije’.
– Cijeli prostor, sve što je bilo unutra trebalo se baciti. Sve je bilo oronulo, zidovi su bili puni vlage, gljivica… To je bilo katastrofa. Zahvaljujući postrojbi Bojne OSMiO i HRM-a, te po zaslugama našeg zapovjednika koji je i odobrio ljudstvu da dođe, započela je akcija adaptiranja našeg doma koja je trajala oko tjedan dana. Tu su sve bili ljudi koji se razumiju u ove stvari tako da je sve išlo glatko. Izbacili smo 670 kila smeća, kompletno sav namještaj. Sanirali smo pod s posebnim preparatima jer je problem bio od dole i to je sada sve sanirano, još imamo staviti gore knauf i dovršiti vanjske zidove.
Sada imamo novi pod, kauč, kuhinju, stol, stolice… Ovo je sada hotel A kategorije – kazao je Ivica Višić, Ivanov otac, sudionik Domovinskog rata od prvog do zadnjeg dana kao pripadnik 4. gardijske brigade, a sada zaposlenik HRM-a.
Akcija prikupljanja pomoći za Ivana odnosno za obitelj Višić započela je još u travnju kada je na vrata Udruge veterana hrvatske ratne mornarice pokucala Višićeva susjeda i prijateljica Iva.
– Akciju smo započeli onda kada je gospođa Iva, prijateljica Helene Višić, došla kod mene u Udrugu. Rekla mi je da Helena ima bolesno dijete i da nema sredstava za otići u Zagreb kod liječnika te kako su nešto skupljali na Duilovu, u kvartu gdje živi obitelj Višić. Donijela je svu dokumentaciju i pokrenuli smo akciju u koju je odmah bilo uključeno Ministarstvo hrvatskih branitelja i ostale institucije, gradovi, županije… – kazuje nam Zemira Tonković, tajnica Udruge.
– Kada sam ja došla ovdje, kada sam vidjela njih i kuću to je bilo ajme meni. Iz Ministarstva branitelja su me zvali i rekli mi: ‘Ono je katastrofa gdje ti ljudi žive’.
Kada smo vidjeli da su ovršeni, a nisu ovršeni iz luksuza, nego iz bolesti djeteta, javili smo se svi braniteljskim udrugama, gradovima, županijama i odaziv ljudi je stvarno bio dosta velik. Svi su se uključili i na taj način smo uspjeli pomoći ovoj obitelji kojoj će i dalje trebati pomoć. I ovim putem bih se još jednom željela zahvaliti svima; tko god je pomogao, hvala vam – Zemira će srca puna radosti što je uspjela pokrenuti ovu zaista veliku akciju za koju se obratila i Gradu Splitu tražeći od njih na korištenje socijalni stan za ovu obitelj, ali na ovu molbu, do danas, ostali su gluhi.
Mama Helena na prvu je bila šokirana odakle njenoj prijateljici uopće ideja da to napravi, ali priznaje, bilo joj je jako drago jer da se to nije pokrenulo tko zna što bi bilo.
– Moja prijateljica Iva je otišla kod Zemire. Ja o tome ništa nisam znala, pitala sam Ivu odakle joj ideja za takvo nešto, a ona mi je samo kazala: ‘Helo, vidjela sam ti u očima da imaš problema. Ja sam otišla i javila se gospođi Zemiri i to je to’ – rekla nam je Helena kojoj nije ni najmanje smetalo što su sa svojom situacijom izašli u javnost, dapače, to im je puno pomoglo.
– Nije mi smetalo što se s ovim išlo u javnost, kada bi god saznali tko je donirao novac, uplatio, ja bih nazvala i zahvalila se, a ljudi bi ostali šokirani.
Imala sa situaciju u autobusu gdje me jedna žena upitala jesam li ja mama od Ivana Višića. Kada sam joj rekla da jesam, žena mi je pružila u ruku 100 kuna, u busu punom ljudi, ja sam joj se zahvalila jer to nama znači – objašnjava nam te koristi priliku zahvaliti i župniku Gospe od Milosrđa, don Anti Čotiću.
DESET GODINA BEZ PRAVA NA INVALIDNINU IAKO JE IVAN STOPOSTOTNI INVALID
Tata Ivica, inače veseljak i stup ove obitelji, upoznaje nas s podatkom, usudili bismo se reći šokantnim – 10 godina nisu koristili pravo na osobnu invalidninu. Ne jer ga nisu htjeli koristiti već im je rečeno da na to nemaju pravo.
– On je nama od četvrte, pete godine po bolnicama. 10 godina nismo koristili pravo na invalidnost, a Ivan je stopostotni invalid. Oni su nama rekli da nemamo pravo na to. Tek kasnije su nas zvali da imamo pravo i to pravo smo ostvarili, ali 10 godina ništa, ni lipe. To je u tih 10 godina 300 tisuća kuna.
Inače se to sve rješava po pola godine, a ja sam, kada su me zvali, došao u srijedu i sljedeći utorak je sve bilo gotovo. Za šest dana, ne za šest mjeseci! Nisam ih ni mislio tužiti, ali 300 tisuća kuna bi itekako dobro došlo u tih 10 godina. Otišlo bi to svakako, na lijekove, na terapije… imamo i sina Luku, dvogodišnjaka koji boluje od Downovog sindroma tako da i tu imamo troškova – nabraja nam Ivica.
Od studenog 2018. godine Ivan se liječi na Jordanovcu dok ne stigne poziv iz Beča koji će značiti da su stigla nova pluća za Ivana.
– Čeka nas transplatacija u Beču, ne znamo kada, kada dođu pluća zvat će ga. Bilo bi najbolje da izdrži sa svojim plućima dok se ne razviju skroz jer njemu sada trebaju mala pluća. I mi sada stalno putujemo u Zagreb na liječenje da bi što duže Ivan zadržao svoja pluća.
On sada pola pluća nema, drugi dio koji sada radi, radi s 20% – objašnjava te nastavlja uz sve pohvale medicinskom osoblju na čelu s doktoricom Andreom Vukić Dugec koji ‘do njega drže kao da je njihovo dijete’.
– Bili smo za Uskrs 36 dana, nakon toga 34 dana u bolnici, sada 7 dana i za sada je on dobro, ali držimo ga ipak pod staklenim zvonom. Sljedeći odlazak nas čeka 14. listopada, a ako dođu pluća idemo odmah, ako dobije bakteriju, ne daj Bože, moramo odmah za Zagreb – upoznaje nas malo detaljnije sa situacijom.
Kada je u Zagrebu sa sinom, Ivica ima smještaj zahvaljujući Zakladi. Smješten je u vojni hotel Zvonimir te do bolnice u kojoj mu leži sin ima samo četiri tramvajske stanice. Za to vrijeme, dok su Ivan i Ivica u Zagrebu, majka Helena ostaje kod kuće i brine o ostalim članovima svoje obitelji.
Nije joj lako, naročito što ne može biti uz sina dok leži u bolničkoj sobi, ali zna da se predati ne smije. Najteže joj je kaže bilo kada u jednom periodu nije imala niti novaca da kupi kartu za autobus kako bi na jedan dan otišla u posjet sinu u bolnicu koji je tamo ležao mjesec dana.
– Teško je, troškovi su veliki. Ivanu treba prilagoditi prehranu, kuhati hranu bogatu proteinima. On treba puno masti, ugljikohidrata, masnoće, pije milk shakeove… a to sve piza. Sam sirup za imunitet dođe 400 kuna. Mjesečno trošimo oko dvije tisuće kuna na lijekove odnosno vitamine za imunitet, vitamin A, C, E, omegu… i to kada je sve u redu kod Ivana. Kada nije, e onda trošimo više.
IVAN: TO JE MENI KAO ‘DOBRO JUTRO’
Porazgovarali smo i s glavnim akterom ove priče koji nam kazuje kako mu uopće ne pada teško prolaziti kroz sve te terapije, ići na liječenja u Zagreb, živjeti u neizvjesnosti kada će stići poziv iz Beča…
– Pa ovo sve je već toliko dugo da sam već i navikao, to je meni kao ‘dobro jutro’. Navikne se čovik na sve. U Zagrebu sam već eto godinu dana, svi me gore u bolnici znaju pa mi je lakše – kratko će nam i ‘u glavu’ Ivan.
Više ga je zanimalo da nam se pohvali svojim bratom i budućim planovima.
– Slažem se super sa sestrama i bratom, ali ipak izdvajam svoj odnos s bratom Lukom. Najbolji sam mu brat i on mene obožava. Kada prođe transplantacija upisat ću se u školu za programera jer to je ono što me zanima. Onda ću programirati neke igrice jer u tome sam od 7. godine. Osim što ću programirati igrice, bavit ću se bratom od kojeg namjeravam napraviti profesionalnog nogometaša. Imat ćemo novog Hrvata u Real Madridu za nekih 10 do 15 godina – s osmijehom će ovaj mladić koji će zahvaljujući svim divnim ljudima koji ga okružuju, kao i onima koje ne poznaje, a pomogli su svojim prilogom, sada živjeti u novom domu bez plijesni i vlage, a nadamo se iskreno, uskoro i udisati život punim plućima.
A da okusi život i dalje mu je potrebna financijska pomoć, stoga ovim putem pozivamo sve ljude dobrog srca da uplatom na žiro račun pomognu njemu i njegovoj obitelji:
Podaci o računu:
Ivan Višić
IBAN: HR9224020063103435772
Erste banka
VEČERAS BESPLATAN ULAZ I KONCERT ‘ZA NAŠEG IVANA’
Hvalevrijednu akciju pokrenuo je i Zdenko Omrčen, vlasnik popularnog splitskog caffe bara “Gool” na Pazdigradu.
– U dogovoru s predsjednikom GK Žnjan Krešimirom Čaljkušićem, a u cilju da prikupimo što je više moguće financijskih sredstava koja bi ovoj obitelji olakšala život i prije same operacije, a onda i poslije, dogovorili smo jedan događaj, kulturni događaj prvi put na tom nivou ovdje.
Danas će kafić ‘Gool’ svoja vrata u 20 dati otvoriti svim ljudima dobrog srca koje pozivamo da se odazovu humanitarnoj akciji “Za našeg Ivana”. Na ovu humanitarnu akciju rado se odazvao i ponajbolji hrvatski jazz sastav Black Coffee s maestralnom pjevačicom Martinom Thomas koji će svojim vrhunskim izvedbama zagrijati atmosferu. Karata za koncert nema, umjesto njih pozivamo ljude da daju prilog za pomoć Ivanu – pozvao je Omrčen.
U spomenutom kafiću prije par dana postavljena je i kutija za donacije kako bi se i na taj način senzibilizirala javnost, odnosno susjedi i gosti te ih se dodatno upoznalo sa ovom situacijom i obitelji Višić kojoj je pomoć zbilja potrebna obzirom da ih je bolest potpuno financijski iscrpila.
– Vjerujemo kako će to biti jedna emotivna večer s još ponekim iznenađenjem a vas pozivamo da se odazovete akciji “Za našeg Ivana”, provedete večer u ugodnom druženju i pritom učinite dobro djelo na kojem će vam Ivan i njegova obitelj biti od srca zahvalni – još jednom je pozvao vlasnik ovog kafića koji u dogovoru s predsjednikom kotara ima u planu i daljnju akciju obzirom da će Ivanu nakon operacije sigurno trebati i rehabilitacija, a tu je usko vezan i čitav niz odlazaka na kontrole, ispočetka na tjednoj bazi, poslije malo rjeđe, što opet iziskuje određena financijska sredstva.
– Imamo nekakav načelni dogovor da bi u tom razdoblju nakon operacije kao GK Žnjan na čelu s predsjednikom kotara napravili nekakav događaj, sportski, kulturni… možda i na prostoru OŠ Pazdigrad koja je također skupila određena financijska sredstva za Ivana – otkrio je.
*Ovim putem obitelj Višić još jednom zahvaljuje SVIM ljudima koji su im na bilo koji način pomogli.
https://www.dalmacijadanas.hr/splicani-pokazali-srce-i-obnovili-trosnu-kucu-obitelji-visic-ivana-18-ceka-transplantacija-pluca-u-becu-veceras-se-skupljaju-prilozi-na-pazdigradu/
objave
